Dogmatica o zbrinjavanju RAO-a

Dogmatica

Tema emisije Dogmatica na Z1 televiziji 12. ožujka 2019. bila je zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, iskorištenih izvora i institucionalnog otpada te razgradnje Nuklearne elektrane Krško.

Voditelj i urednik emisije Željko Matić ugostio je direktora Fonda za financiranje razgradnje NEK, Hrvoja Prpića. Kroz jednosatni razgovor obrađeno je niz tema iz područja zbrinjavanja radioaktivnog otpada, ali i razgradnje same nuklearne elektrane.

NE Krško počela je s radom 1983. godine i vijekom trajanja od 40 godina, odnosno do 2023. godine, što je naknadno produženo na 2043. godinu. Izgradnja popratnih objekata, pa tako i skladišta u krugu NE Krško pratila je prvotni vijek trajanja elektrane, čime dolazimo do obveze svake strane o preuzimanju svog dijela otpada 2023. godine, kako bi se skladište rasteretilo i elektrana nastavila s radom.

Uobičajena praksa zbrinjavanja otpada iz objekta koji je u vlasništvu dviju država govori da bi ekonomski isplativije rješenje trebalo biti zajedničko rješenje. 22. siječnja 2019. godine održana je sjednica Međudržavnog povjerenstva kojom je zaključeno da će se do rujna, kada će se Međudržavno povjerenstvo ponovno sastati, provjeriti sigurnosni i pravni aspekti, kao i tehnološko rješenje izgradnje zajedničkog odlagališta na Vrbini. Problem sa strane pravnih aspekata predstavlja preuzimanje hrvatskog institucionalnog otpada, jer Republika Slovenija nema predviđenu opciju uvoza RAO-a. Time dolazimo do problema zbrinjavanja institucionalnog otpada, čak i ako bude prihvaćeno zajedničko zbrinjavanje otpada iz NE Krško. Iz tog razloga stručne skupine koje su zadužene za rješavanje tog pitanja (Fond s naše strane i ARAO sa slovenske strane) imaju zadaću ispitati sve aspekte kako bi se došlo do najefikasnijeg i najsigurnijeg rješenja.

Pitanje institucionalnog otpada odnosi se na otprilike 11,5 m3 otpada koji se trenutno nalazi u dva zatvorena skladišta (skladište na Institutu Ruđer Bošković i skladište na Institutu za medicinska istraživanja), ali i kod samih prouzročitelja. Iako se već uobičajenom poslovnom praksom poduzimaju uobičajene mjere sigurnosti pri rukovanju s izvorima ionizirajućeg zračenja, svakako nije primjereno dugoročno radioaktivni otpad držati kod prouzročitelja. Ovakvim postupanjem nemamo radioaktivni otpad centralizirano u adekvatnim smještajnim kapacitetima, već diljem čitave Hrvatske.

Jedno od većih pitanja prilikom izgradnje skladišta ili odlagališta radioaktivnog otpada je zasigurno pitanje straha i neinformiranosti šire javnosti. Važno je naglasiti da se takav otpad skladišti i odlaže na način da objekt mora zadovoljiti niz tehnoloških i sigurnosnih zahtjeva koji u konačnici dovode do toga da razina zračenja s vanjske strane zida skladišta ne smije postojati. Iz tog razloga se prije gradnje takvog objekta mjeri prirodna radioaktivnost okoliša (zrak, tlo, životinje, agrokulture itd.), a nakon gradnje se redovito provode mjerenja radi utvrđivanja ima li objekt utjecaj na okoliš.

Izuzev nisko i srednje radioaktivnog otpada koji smo u obvezi zbrinuti, postoji naravno i obveza zbrinjavanja istrošenoga nuklearnog goriva, koje je puno kompleksnije i skuplje pitanje, a radi se o sasvim drugačijoj tehnologiji zbrinjavanja. Istrošeno nuklearno gorivo skladištit će se u krugu NE Krško sve do cca 2100. godine nakon čega se treba zbrinuti na drugačiji način. Odlaganje ING-a je pitanje koje će se morati rješavati na razini čitave Europe, jer se radi o tehnologiji koja bi bila preskupa za samostalno rješavanje u pojedinim zemljama. Za sada se još ne zna gdje će odlagalište biti građeno, ali zasigurno znamo da neće biti na Trgovskoj gori, a s obzirom na geološke aspekte mala je vjerojatnost da bi to moglo biti na teritoriju Hrvatske ili Slovenije.

U javnosti je svakako naglašena tema odabira lokacije Čerkezovca, a ne Majdan, kako je to prvotno odabrano, za moguće skladište RAO-a. Još 1999. godine je zaključeno da je Trgovska gora preferentna lokacija za zbrinjavanje RAO-a, no 2013. godine je iskazana neperspektivnost vojnog objekta na Čerkezovcu. Tada se krenulo u usporedbu navedenih dvaju lokacija, te je zaključak provedenih istraživanja bio da su obje lokacije jednako vrijedne. Prednost Čerkezovca je svakako u već postojećoj infrastrukturi, jer ondje već postoje podzemni tuneli, upravna zgrada i popratni objekti koji bi uz minimalnu adaptaciju bilo u potpunosti iskoristivi za ovu namjenu. 2016. godine provedena je Strateška studija procjene utjecaja Nacionalnog programa na okoliš, uz sudjelovanje javnosti, no da bi lokacija bila potvrđena, potreban je još čitav niz studija i istraživanja.

Čitav razgovor o ovom vrlo kompleksnom pitanju možete pogledati na Youtube kanalu televizije Z1.