Transport

listTransport radioaktivnih materijala i radioaktivnog otpada

Transport (prijevoz) radioaktivnog otpada općenito provodi se u skladu sa zahtjevima iz propisa za prijevoz opasnih tvari, točnije radioaktivnih materijala. Prva pravila za međunarodni prijevoz radioaktivnih materijala objavila je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) 1961. godine. Baziraju se primarno na sigurnosti transporta koja se postiže načinom pakovanja, radiološkom zaštitom, edukacijom prijevoznika te nadzorom cijelog postupka transporta. Pravila su široko prihvaćena i ugrađena u međunarodne i nacionalne regulatorne propise. Visoki kriteriji sigurnosti i strogi propisi IAEA i Ujedinjenih naroda (UN) rezultirali su izostankom radioloških nesreća u transportu radioaktivnih pošiljki kroz zadnjih pola stoljeća. Regulatorna kontrola pošiljke radioaktivnog materijala je neovisna o njezinoj primjeni i podjednako se odnosi na transport cestom, željeznicom i morem.

Iako je u javnosti opće i ustaljeno mišljenje da je nuklearna industrija glavni generator radioaktivnog otpada kojeg je potrebno transportirati, više od 90% takvog transporta odlazi na aktivnosti koje nisu energetske (prvenstveno medicina, istraživanja, vojska i poljoprivreda).

Standardno se transport radioaktivnih materijala u nuklearnoj industriji promatra posebno za prednji dio gorivnog ciklusa (iskapanje uranove rude i proizvodnja gorivnih elemenata), a posebno za zadnji dio ciklusa (transport, obrada/kondicioniranje i odlaganje radioaktivnog otpada, odnosno transport, reprocesiranje i/ili odlaganje istrošenoga nuklearnog goriva). Sigurnost u transportu ostvaruje se inženjerskim zaštitnim sustavima (barijerama) koje imobiliziraju i odvajaju radionuklide od prirodnog okruženja u normalnim i akcidentalnim situacijama. S obzirom na prisutnost terorizma u modernom dobu, poduzimaju se razne mjere zaštite, od početne faze sigurnosne kontrole materijala i spremnika u tvornici preko sigurnosnih kontrola zaposlenika i osoblja pa sve do satelitskog praćenja pošiljki. U tom cijelom procesu štiti se sigurnost podataka koji se odnose na detalje transporta (dan, vrijeme, odredište i sl.) i teži se smanjenju ukupnog vremena potrebnog za transport takvih pošiljki.

Transport radioaktivnih materijala je s obzirom na prostornu razdvojenost postrojenja (tvornica) koje sudjeluju u raznim fazama proizvodnje, obrade i odlaganja radioaktivnog otpada i nuklearnog goriva često međunarodnog karaktera i odvija se na velike udaljenosti, a obavljaju ga kompanije s potrebnom licencom.

listTransport u prednjem dijelu nuklearnog gorivnog ciklusa

Transport svih opasnih tvari (potencijalno štetnih za čovjeka i njegov okoliš), pa tako i radioaktivnih materijala provodi se u posebno projektiranim spremnicima za transport, što je regulirano međunarodnim propisima te sigurnosnim normama i preporukama IAEA. (Te norme su detaljnije grupirane u pet kategorija prema aktivnosti radioaktivnog materijala i njegovoj vrsti.) Kemijskom obradom uranove rude dobiva se uranov koncentrat poznat pod nazivom žuti kolač (U3O8) koji ima malu specifičnu aktivnost pa prema tome nema značajnije opasnosti za čovjeka. Uranov koncentrat transportira se iz rudnika u postrojenje za obogaćenje cestom, željeznicom ili morskim putem u tzv. standardnim 200-litarskim bačvama koje se prenose u normalnim kontejnerima. Za ove aktivnosti pakiranja i transporta nije potrebna radiološka zaštita.

U postrojenju za konverziju i obogaćenje, uranov koncentrat konvertira se u uranov heksafluorid UF6 (toksičan plin male radioaktivnosti), koji se zatim transportira u velikim čeličnim, tlačnim cilindrima zapremnine preko 10 tona. Sva tlačna oprema podvrgava se strogim testovima i ispitivanjima kako bi se na vrijeme otkrila oštećenja i defektni varovi. Za transport obogaćenog UF6 prema tvornici za proizvodnju nuklearnog goriva koriste se kamioni i manji standardni spremnici grupirani u takvu matricu koja eliminira mogućnost pojave lančane reakcije. Najčešće sredstvo za prijevoz gorivnih elemenata jest kamion koji za tipični PWR reaktor prevozi oko 6 tona goriva u jednoj pošiljci. Zbog preciznosti i tehnološki zahtjevnog dizajna, gorivni elementi se transportiraju u posebno konstruiranim spremnicima koji ih štite od oštećenja. Neželjena pojava kritičnosti sprječava se tehnološki naprednim dizajnom spremnika (prostorni raspored elemenata, konstrukcijski materijali, punilo i sl.) i ograničenim brojem spremnika u jednoj pošiljci.

Uranov koncentrat u standardnoj 200-litarskoj bačvi