Transport NSRAO-a

Nisko i srednje radioaktivni otpad (NSRAO) generira se tijekom nuklearnog gorivnog ciklusa i proizvodnjom i korištenjem radioizotopa u medicini, istraživanjima, industriji i drugim područjima. Nisko radioaktivni otpad čine raznovrsni materijali koji emitiraju nisku razinu zračenja, malo iznad normalne pozadinske aktivnosti. Zato ambalaža koja se koristi za prijevoz nisko radioaktivnog otpada ne zahtijeva posebnu zaštitu od zračenja. Srednje radioaktivni otpad sadržava veću količinu radioaktivnosti i može zahtijevati posebne štitove od zračenja. Klasifikacija radioaktivnog otpada je određena za potrebe zbrinjavanja, ali se primjenjuje i kod odabira transportnih spremnika i načina prijevoza.

 

Transport nisko i srednje radioaktivnog otpada, izvor: NDA, Velika Britanija

 

Prijevoz radioaktivnog materijala je potreban ukoliko je materijal proizveden ili se upotrebljava na mjestu različitom od mjesta gdje se obrađuje, pohranjuje ili zbrinjava. Tada se prikuplja na mjestu nastanka, te prevozi do objekta za obradu otpada, privremenog skladišta ili konačnog odlagališta.

Propisi određuju vrstu ambalaže koja se mora koristiti, označavanje paketa, sigurnosne mjere koje paketi moraju zadovoljavati, te dopuštene vrste prijevoza. Standardno se koriste 200-litarske bačve koje se kompaktiraju u svrhu smanjenja ukupne količine otpada tako da se 36 kompaktiranih bačvi smješta u 6-metarski transportni kontejner.

Za prijevoz radioaktivnog materijala obično se koriste sljedeći tipovi paketa (spremnika):

  • industrijski paketi, tipa: IP-1, IP-2, IP-3;
  • paketi tipa: A, B(U), B(M) i C; te
  • izuzeti paketi (engleski: excepted package).

Spremnik na transportnoj paleti, izvor: „Nuklearni objekti Srbije“

Industrijski paketi/kontejneri se koriste za prijevoz materijala niske specifične aktivnosti (LSA), kao što su npr. prirodni torij ili uranova rudača (velike količine materijala s manjim količinama radionuklida jednoliko raspoređenim), te za prijevoz površinski kontaminiranih predmeta (SCO). Industrijski paketi mogu biti izrađeni od različitih materijala, raznih su veličina i oblika. Za neke specificirane prijevoze određenih krutih radioaktivnih materijala nema posebnih ograničenja na količine. Postoje tri osnovna tipa industrijskih paketa koji se razlikuju u svojstvima i zahtjevima testiranja: IP-1 (otporni na visoke temperature i tlak), IP-2 (s posebnim atestima na udar slobodnim padom i stlačivost), te IP-3 (moraju zadovoljiti dodatne testove prskanja vodom i probijanja).

Paketi tipa A su čvrsti i izdržljivi na ispadanje iz vozila, udarce, kišu, težinu tereta što se dokazuje posebnim testiranjem. Mogu biti izrađeni od čelika, staklenih vlakana i slično, s unutarnjom zaštitnom komorom, te materijalima za punjenje i zaštitu. Koriste se za manje količine radioaktivnog materijala umjerene aktivnosti (definirana ograničenja), kao što su npr. neki medicinski izvori za dijagnostiku ili terapiju, baždarni izvori i drugo.

Paketi tipa B(U) i B(M) koriste se za prijevoz većih količina radioaktivnog materijala ili radioaktivnih materijala više aktivnosti (npr. za radioizotope, koncentrirane materijale, radioaktivni otpad, istrošeno nuklearno gorivo i drugo). Čvrste su konstrukcije kojom se mora ograničiti rasipanje radioaktivnog materijala i pojačano zračenje čak i u slučajevima teških nezgoda u prijevozu.

Paketi tipa C su izrazito čvrsto i izdržljivo konstruirani, kako bi mogli (između ostalog) izdržati i pad s velike visine. Koriste se prvenstveno za prijevoz radioaktivnog materijala zračnim putem.

Konstrukciju paketa tipa B i C odobravaju nadležna državna tijela. Kod paketa tipa B, dodatno slovo U označava unilateralno (jednostrano) licenciranje od strane zemlje porijekla, a M označava multilateralno licenciranje.

Izuzeti paketi koriste se za prijevoz vrlo malih količina radioaktivnog materijala (npr. dojavljivači dima) koji predstavljaju vrlo malu radiološku opasnost. Za takve pakete su propisana određena ograničenja učinaka udara, vibracije, vode i degradacije materijala za pakiranje, ali ne moraju biti posebno označeni (osim odgovarajućeg UN broja), te nije potrebna dodatna dokumentacija za prijevoz.

Transportni kontejneri TUK19 spremni za transport u Rusiju, izvor: „Nuklearni objekti Srbije“

Transportni sustavi obuhvaćaju seriju nezavisnih zaštitnih barijera koje čuvaju radioaktivni materijal sigurno odvojen od okoliša. Izrađeni su na način da bi ispuštena radioaktivnost, u slučaju nesreće, bila niža od pozadinskog zračenja. Za transport nuklearnih materijala sigurnost je ključni čimbenik – svaki tip pošiljke podliježe strogim normama, koje je preporučila IAEA u suradnji s UN-om.

Prije samog fizičkog transporta radioaktivnih pošiljki potrebno je provesti sigurnosne kontrole i mjerenja. Potrebno je provjeriti ispravnost brtvi industrijskih paketa i ostalih komponenti, izvesti test na ispuštanje toksičnih plinova, provesti radijacijska mjerenja na specifičnim površinama paketa (kako je prikazano na slici). Institucije koje se brinu o transportu takvih pošiljki moraju zadovoljiti međunarodne sigurnosne regulative – tehničko stanje prijevoznog sredstva, odabir rute, osposobljenost radne snage, markiranje paketa, dokumentacija i sl.

.

Radijacijska mjerenja na kontaktu stijenke paketa s otpadom, izvor: JAVYS, Slovačka

.

Priprema paketa otpada za transport kamionom, izvor: JAVYS, Slovačka

Na paketima za prijevoz radioaktivnog materijala (u međunarodnom prijevozu) moraju se nalaziti standardizirane romboidne oznake (naljepnice) minimalne veličine stranice 100 mm. U gornjoj polovici znaka mora se nalaziti znak za radioaktivnost otisnut crnom bojom. Oznake i boje u donjoj polovici ovise o vrsti radioaktivnog materijala koji se prevozi i razini radioaktivnosti na površini paketa. Kategorija transporta označena je crvenim crticama: I – bijela (vrlo niska radioaktivnost), II – žuta (niska radioaktivnost) i III – žuta (visoka radioaktivnost). Što je veći broj, to je veća mjera potrebna za sigurnost tijekom transporta.

        

Transportne oznake radioaktivnog materijala

Paketi moraju biti označeni i UN brojem i odgovarajućim natpisom o kojem se radioaktivnom materijalu radi. U slučaju prijevoza fisilnog materijala, paketi i pošiljke označavaju se posebnom oznakom i indeksom kritičnosti (CSI). U međunarodnim propisima o prijevozu opasnih tvari nuklearni i radioaktivni materijali su u klasi “7“, a definiraju se kao radioaktivne tvari čija specifična aktivnost premašuje propisane granične vrijednosti. Ovisno o vrsti paketa koji se prevozi, naljepnice se stavljaju na vanjskom dijelu vozila na istaknutom mjestu.

Transport kamionom, izvor: JAVYS, Slovačka