Transport ING-a

Istrošeno nuklearno gorivo (ING) nakon vađenja iz jezgre reaktora sadrži oko 96% urana, 1% plutonija i 3% fisijskih produkata i transuranskih teških metala. Ono je izvor neutronskog i gama zračenja kao i izvor topline i stoga se određeno vremensko razdoblje čuva (hladi) u bazenu za istrošeno gorivo na lokaciji nuklearne elektrane. Uobičajeno se takvo gorivo hladi najmanje pet mjeseci prije nego što se smije transportirati cestom, željeznicom ili brodom do privremenog skladišta ili postrojenja za  ponovnu preradu. Gorivni elementi se ulažu u posebne komercijalne spremnike koji prazni teže preko 100 tona zbog posebne konstrukcije izrađene od raznovrsnih materijala. Sigurnosni propisi prema IAEA-i propisuju rigorozne kriterije koje spremnici moraju zadovoljiti, a odnose se na mehaničku izdržljivost u slučaju pada, zapaljenja ili potapanja. Spremnici koji udovoljavaju takvim kriterijima, a ovisno o svom sadržaju, imaju certifikat tipa A, B ili C za transport cestom, željeznicom ili brodom. Istrošeno gorivo se može ustakliti (vitrificirati) čime se postiže imobilizacija visokoaktivnih radionuklida. Za spremnike za prijevoz vitrificiranog visokoaktivnog otpada primjenjuju se isti sigurnosni kriteriji kao i za istrošeno nuklearno gorivo.

Transport spremnika istrošenog nuklearnog goriva cestom

Međunarodni zakonik za transport istrošenoga nuklearnog goriva morem stupio je na snagu 2001. godine te propisuje konstrukciju posebnih spremnika i tzv. NIF (Nuclear Irradiated Fuel) brodova prema sigurnosnim propisima IAEA.

Specijalni brod za prijevoz istrošenoga nuklearnog goriva

listTransport plutonija

Plutonij (Pu) je radioaktivan i toksičan metal koji se izdvaja u fazi ponovne prerade istrošenoga nuklearnog goriva, a služi za izradu novog goriva, u obliku mješavina oksida U i Pu, pod nazivom MOX (Mixed Oxide). Nakon ponovne prerade ING, Pu se transportira kao oksid u prahu jer je to njegov najstabilniji oblik. Netopiv je u vodi, a za čovjeka je štetan samo ako uđe u dišne putove. Oksid plutonija se transportira u nekoliko različitih tipova zatvorenih spremnika i svaki može sadržavati i do nekoliko kilograma materijala, ovisno o dozvoljenoj razini koja sprečava mogućnost lančane reakcije fisije. Standardnim transportom kamionom prevozi se samo jedan kontejner u kojem se nalazi od 80 do 200 kg oksida plutonija.