Skladištenje NSRAO-a

Skladištenje znači privremeno čuvanje RAO-a, pri čemu je osigurana zaštita okoliša, kako bi se npr. olakšala predobrada, obrada, kondicioniranje i slično, što prethodi odlaganju otpada. Tijekom skladištenja nekim vrstama NSRAO-a može se značajno smanjiti aktivnost. Kratkovječni otpad može se skladištiti dok mu aktivnost ne opadne toliko da se smije kontrolirano ispuštati u okoliš ili odlagati kao običan otpad.

Skladište je armiranobetonska zgrada otporna na potrese i konstruirana tako da omogućuje odvojeno slaganje posuda s radioaktivnim otpadom s obzirom na njegove karakteristike i sigurno manipuliranje njime. Skladišni kapaciteti su ograničeni, te se u svrhu njihova racionalnog korištenja volumen radioaktivnog otpada prije ili za vrijeme skladištenja smanjuje.

Period privremenog skladištenja otpada između obrade i uspostave konačnog odlagališta u većini zemalja sa manje razvijenim nuklearnim programima najvjerojatnije će biti dug. Za dulje skladištenje (više desetljeća) pogodan je samo kondicionirani RAO koji udovoljava propisanim uvjetima za prijam (kriteriji prihvaćanja RAO, WAC).

Skladište radioaktivnog otpada, izvor: PURAM

 

 

listŠto je zapravo NSRAO i kako se zbrinjava?

Neobrađeni nisko i srednje radioaktivni otpad (NSRAO) dolazi u raznim oblicima: čvrstom, tekućem i plinovitom, a ovisno o vrsti otpada mogu biti, primjerice zapaljivi (poput papira, robe i sl.), disperzibilni (pepeo, prah i sl.), tekućine mogu sadržavati taloge (smole i filteri), i ta svojstva moraju biti točno navedena na deklaraciji spremnika. Detaljnije, NSRAO se odnosi na tkaninu, robu, plastiku, izolaciju, papir i sl., a srednje radioaktivni otpad (SRAO) su talozi od pročišćivača, smole, filteri, metalni dijelovi pobuđene radioaktivnosti, izvori zračenja iz medicinske dijagnostike i terapije, radioaktivni gromobrani itd.

.

.

Dojavljivači dima

Imobilizirani i drugi kruti otpad pakira se u čelične bačve kapaciteta 200 l, iako je, ovisno o dimenzijama otpada, moguće koristiti i spremnike drugog kapaciteta npr. 220 l ili 320 l. Spremnici su uglavnom cilindričnog oblika poput bačvi i izrađeni od vrlo otpornih i robusnih materijala poput nehrđajućeg čelika, plastike i fiberglasa i to u više slojeva što predstavlja sekundarnu zaštitu. Primarna zaštita ostvaruje se tako da se radioaktivni sadržaj bačve izolira i imobilizira cementom ili sličnom ispunom.

                           Mjerenje radioaktivnosti materijala, izvor: JAVYS, Slovačka                Provjera zračenja na kontaktu stijenke spremnika, izvor: JAVYS, Slovačka

Svaki spremnik mora imati deklaraciju koja sadržava identifikacijski broj, prisutne radionuklide i njihovu aktivnost, prijašnju namjenu sadržaja, vrstu ispune, masu i volumen, dozu zračenja na 1 metar od stijenke s datumom mjerenja itd.

Prije smještaja u skladište ili odlagalište, spremnici s radioaktivnim otpadom moraju biti podvrgnuti raznim obradama i inspekcijama čime se postiže fizička i kemijska stabilnost sadržaja odnosno provjerava se da zračenje na kontaktu stijenke bude u granicama norme za skladištenje. Tim preliminarnim procesima se spremnici osiguravaju za rukovanje i transport do mjesta zbrinjavanja.

                                                                                                        Manipuliranje bačvom, izvor: JAVYS, Slovačka           Bačve na metalnoj konstrukciji u skladištu, Brinje, Slovenija

 

listSkladište NSRAO – funkcionalnost i dizajn

Od samog početka nuklearnih istraživanja javlja se problem zbrinjavanja nastalog otpada. Prve metode zbrinjavanja NSRAO-a su bile vrlo jednostavne – plitko zakapanje u rovovima koji bi često imali cementnu ili asfaltnu podlogu, ili skladištenje na otvorenom prostoru uz ograđivanje i kontrolu pristupa. Te metode više nisu uobičajena praksa i ne koriste se već dugi niz godina otkako je „radiološka odgovornost“ država i njihovih institucija postajala sve veći imperativ u svijetu. Već desetljećima skladišta NSRAO-a konstruiraju se kao specijalizirane građevine, prema općenito prihvaćenim inženjerskim i sigurnosnim standardima, za čiji je razvoj i usuglašavanje osobito zaslužna Međunarodna agencija za atomsku energiju – IAEA.

Razlozi za razmatranje i projektiranje skladišta su različiti:

  1. za potrebe skladištenja kratkoživućih radionuklida u kojima materijal stoji određeno vrijeme prije no što bude spreman za reciklažu i otpuštanje od radiološke kontrole,
  2. za akumulaciju dovoljnog volumena otpada koji će tada biti tretiran i prerađen,
  3. za akumulaciju dovoljne količine otpada prije smještanja u odlagalište,
  4. za dugoročno skladištenje RAO dok se ne izgradi odlagalište.

Direktiva 2011/70/EURATOM (na engleskom jeziku) utvrđuje okvir za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim nuklearnim gorivom (ING) i radioaktivnim otpadom (RAO) koji mora osigurati svaka zemlja članica Europske unije. Obveze Republike Hrvatske i planovi za njihovo ostvarenje opisani su u Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada (RAO), iskorištenih izvora (II) i istrošenog nuklearnog goriva (ING) i Nacionalnom programu. U Republici Hrvatskoj planira se izgradnja središnjeg skladišta NSRAO-a u sklopu Centra za zbrinjavanje RAO-a. Sada se hrvatski institucionalni RAO nalazi uglavnom u Institutu Ruđer Bošković (IRB) i u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI), u skladištima koja su zatvorena (ne primaju novi otpad). Taj RAO treba premjestiti u novo, operativno, središnje skladište u Centru, gdje treba uspostaviti i skladišne kapacitete za prihvat hrvatskog dijela NSRAO-a iz Nuklearne elektrane Krško.

Praksa kojom se pristupa u funkcionalnom dizajnu skladišta NSRAO-a je takva da objekt mora biti jednostavan, ali robustan i otporan. Izvedba može biti površinska ili pripovršinska, ovisno o lokalnim parametrima i očekivanom inventaru skladišta. Pripovršinska skladišta su uglavnom prekrivena dodatno slojem zemlje i geoinženjerskim barijerama kako bi se dodatno zaštitila i izolirala od vanjskog utjecaja.

U oba slučaja struktura se gradi od visokokvalitetnog betona. Prostor se pomno dizajnira da može primiti što veći volumen otpada s tim da mora postojati prostor za prijenos i pristup svakoj pojedinoj jedinici inventara te sekundarni manipulativni kapacitet za inspekciju i rukovanje inventarom prije smještaja. Pristup je bitan jer skladištenje pretpostavlja kontinuirani nadzor pojedinih spremnika.

Ukoliko je to potrebno, rade se i posebni odjeljci za odvajanje otpada po određenim svojstvima: agregatno stanje, zapaljivost, kompresibilnost itd.

.

Inventarom se može manipulirati ručno (u slučaju spremnika koji neznatno zrače) ili viljuškarima i dizalicama koje mogu biti ručno ili kompjuterski upravljane. Unutar skladišta se često ugrađuju metalne konstrukcije na koje se spremnici postavljaju vodoravno ili uspravno kako bi se maksimalno iskoristio raspoloživi prostor u skladištu. Bačve s otpadom se također mogu slagati jedna na drugu na nekoliko razina ili samo polagati na podlogu jedna do druge, ovisno o količini, težini i tipu otpada u skladištima odnosno spremnicima.

.

Manipuliranje RAO-om u skladištu, izvor: JAVYS, Slovačka

.

.

Samo skladište mora imati implementiranu vatrogasnu zaštitu, ventilaciju zbog stvaranja nusprodukata u plinovitom stanju te odgovarajući sustav praćenja radioaktivnog zračenja po svim sekcijama skladišta kao i u vanjskom okolišu.  Praksa je da se redovito mjeri doza zračenja na jedan metar udaljenosti od spremnika s radioaktivnim otpadom i bilježi svako stanje i promjena koja bi mogla upućivati na ikakve probleme. Oko samog skladišta se postavljaju mjerne točke za nadzor koje u realnom vremenu prate stanje radioaktivnosti okoliša. Granica dopuštenog mogućeg ozračenja pojedinca iz stanovništva je 1 mSv godišnje iz svih takvih tehničkih izvora zajedno. Za usporedbu, svjetski prosjek izloženosti pojedinca je 3,01 mSv godišnje, od kojih se 2,4 mSv odnosi na prirodne izvore.

Slaganje spremnika u skladištu NSRAO-a, izvor: JAVYS, Slovačka