„Nema rješenja“

S obzirom na specifičnosti otpada nuklearne industrije (razina i trajnost radioaktivnosti otpada) zaista je potrebno naći konačno rješenja (odlaganja) takvog otpada. Iako trenutno ne postoji konačno odlagalište visoko radioaktivnog otpada (za nisko i srednje radioaktivni otpad postoji 70 odlagališta u svijetu), razvijena je potrebna tehnologija. Sljedeći korak je prihvaćanje javnosti i izbor (najbolje) lokacije.

Za nisko i srednje radioaktivan otpad (koji čini 97% volumno ukupno proizvedenog radioaktivnog otpada) postojeća odlagališta su prihvaćena rješenja, bez negativnih učinaka u duljem vremenskom periodu.

Visoko radioaktivni otpad se trenutno skladišti (pogledati zbrinjavanje VRAO). Sama količina otpada relativno je mala u odnosu na druge industrije (usporedba: godišnja proizvodnja VRAO, u cijelom svijetu u preko 400 reaktora u pogonu, iznosi oko 12000 t i stane u 2-katnicu površine košarkaškog igrališta). Postojeća privremena skladišta VRAO su prikladan okoliš za prikupljanje otpada, te osim što na prikladan način zbrinjava otpada, daje priliku i vrijeme za izgradnju odlagališta.

Dodatno, uz razvoj tehnologija nuklearnih reaktora IV generacije, ono što danas smatramo „istrošenim nuklearnim gorivom“, otpadom iz nuklearne elektrane, može biti gorivo za druge tipove reaktora (nuklearne elektrane).

Usporedimo li nuklearnu tehnologiju s ostalim, postojećim tehnologijama za proizvodnju električne energije, nuklearne elektrane ima značajne prednosti (pouzdanost elektrane, cijena proizvedene električne energije, utjecaj na okoliš te količina proizvedenog otpada).